Vjekoslav Luburić dao strijeljati ustaše koji su u Jasenovcu pljačkali zatočenike

Logorske tajne skrivene 75 godina: tekst Igora Vukića, objavljen prvi put u Hrvatskom tjedniku, 23. lipnja 2016. godine.

Ustaše Ivan Lasić i Geza Šoljom, pripadnici logorske straže, strijeljani su u prosincu 1941. u Jasenovcu, jer su pljačkali zatočenike. Nakon istrage koju je proveo Ustaški stegovni i kazneni sud, odluku o njihovoj kazni donio je časnički sud na poticaj povjerenika za logore Vjekoslava Luburića, otkrivaju dokumenti nedavno pronađeni u Hrvatskom državnom arhivu.
Lasić i Šoljom nisu bili jedini ustaše strijeljani zbog kršenja discipline i pljačke. Tog prosinca strijeljano ih je deset! Uz Lasića i Šoljoma, još i zastavnik Josip Moravac, vodnik Muhamed Ibrahimpašić te vojnici-čarkari Meho Crnkić, Muho Crnkić, Ibrahim Pašić, Meho Jusić, Blaž Kruljac i Ibro Šabić.
S ovim posljednjim, Ibrom Šabićem, sve je i počelo. U stožer Ustaške vojnice došla je prijava da su neki ustaše 25. listopada 1941. u selu Kuljani, nedaleko od Hrvatske Kostajnice, opljačkali šumara Marjanovića, inače pravoslavca, dok su uredovali protiv pobunjenika.
Šumareva žena je prijavila da je iz kuće ukradeno 8000 kuna, sedam metara svile, dvije kravate, ženski kaput, torbica i druge stvari. Istraga je pokazala da bi počinitelji mogli biti među vojnicima jasenovačke logorske postrojbe, čiji su dijelovi često odlazili u potjere za odmetničkim, partizansko-četničkim skupinama.
Iz dokumenata koji se nalaze na raznim mjestima u 200 kutija arhivskog fonda pod nazivom Zbirka dokumenata upravnih i vojnih vlasti NDH (fond 1549), može se rekonstruirati dalji tijek istrage i suđenja.

Pismo potvrdilo pljačku
Nakon nekog vremena pronađen je sumnjivac, ustaša Ibro Šabić iz Bihaća, sin Murata, rođen 1921. godine. U pretresu njegovih stvari pronađeno je pismo od kuće, u kojem roditelji potvrđuju primitak paketa s pet metara zelene i jedan i pol metra crvene svile, torbicom, kravatom i drugim stvarima ukradenima u Kuljanima. Pritisnut dokazima, Šabić je priznao krivnju.
Suđenje je održano u Jasenovcu 27. studenoga. Iz Zagreba je došao sudac Drago Franković, a porotnici su bili Luburić i još trojica časnika iz logorske postrojbe.
Nakon iznošenja optužnice i obrane te utvrđivanja krivnje, pristupilo se izricanju kazne. Pravnik Franković predložio je jednu godinu strogog zatvora.
Na to je Luburić burno reagirao. Istaknuo je da su „zadnjih dana na potpirivanje neodgovornih elemenata izbili pravi izgredi, koji su ugrozili tekovine borbe  ustaškog pokreta“.
„Pojedinci su otkazali poslušnost, oružje vadili na pretpostavljenoga, samovoljno zlostavaljali dapače i ubijali zatočenike i pljačkali ih“, rekao je Luburić. A takvim se ponašanjem, dodao je, „na najgrublji se način povređuje ustaška prisega koja određuje da se ustaša uvijek mora držati ustaških načela, a ta načela zabranjuju sve ono što bi okaljalo svetost i čistoću ustaške borbe“. Zatim je izjavio kako iskazuje nepovjerenje predsjedniku sudskog vijeća i predložio da se osnuje časnički sud koji će ustašama suditi po ratnim pravilima.
Sudac Franković prekinuo je i zaključio raspravu te se vratio u Zagreb. Pretpostavljenima je podnio izvještaj o događaju u Jasenovcu ustvrdivši da bi njegovo pristajanje na smrtnu kaznu predstavljalo izlazak iz ovlasti koje mu daju tadašnji sudski propisi.
Zagrebački sud nastavio je postupak protiv Šabića. Uskoro je zatraženo da se on dovede u Zagreb na ispitivanje.
No iz Jasenovca je stigala obavijest da je Ibro Šabić – strijeljan.

Zatočenicima oteo četiri sata
Arhivski dokumenti pokazuju da je slično bilo i u slučaju Ivana Lasića, sina Marka, rođenog 1921. u Šumetu (vjerojatno kod Prološca), po zanimanju zidarskog pomoćnika. Ustaški stegovni i kazneni sud utvrdio je da je Lasić od zatočenika opljačkao tri džepna sata, jedan ručni, tri kutije po 100 komada cigareta, zlatni prsten, dva para cipela, kapute, hlače i druge odjevne predmete. Optuženi je priznao, ali se branio da su i drugi pljačkali.
Obrana mu nije prihvaćena pa je prema dokumentima strijeljan 13. prosinca.
Ustaša Geza Šoljom htio je svoj opljačkani plijen iznijeti iz Jasenovca. Straži je bio sumnjiv pa su pretresli kofer koji je nosio sa sobom. U njemu su našli pet zlatnih dukata i dva zlatna prstena s dijamantom.
Slična djela presudila su vjerojatno i ostalim strijeljanim ustašama.
Vjekoslav Luburić bio je, kako izgleda, izrazito osjetljiv na pljačke i krađe u ustaškim redovima. U istrazi koja je vođena protiv Stjepana Rubinića, zapovjednika sabirnog logora u Gospiću u ljetu 1941., Luburić kaže da je čuo od pojedinih zatočenika da im je oduziman novac, a da se poslije nije znalo tko s tim novcem raspolaže. „Mi ustaše emigranti jedno nikad nismo dozvoljavali, a to je pljačka“, naglasio je Luburić.
Dinko Šakić je u svojim neobjavljenim memoarima, što ih je pisao u zatvoru na izdržavanju kazne, spomenuo da je Luburić stalno ponavljao da krađu treba suzbijati u korijenu: „Tko ukrade jaje ukrast će i koku, a kad ukrade koku ukrast će i voku (vola)“.

U logor i za gospodarski kriminal
U jasenovačkom logoru u 1942. godini na smrt strijeljanjem – zbog pronevjere novca i predmeta zaplijenjenih od zatočenika te pohranjenih u logorsku blagajnu – osuđen je i ustaša Ljubo Matković. Nije mu pomoglo ni to što je bio brat tadašnjeg zapovjednika logora Ivice Matkovića. Bivši zatočenici spominju i slučaj strijeljanja dvojice zatočenike i dvojice ustaša koji su iz logora krijumčarili proizvode iz krojačnice i prodavali ih na crnom tržištu. Visoke kazne za krađu određivale su i druge ustaške postrojbe. Ratni sud Poglavnikovog tjelesnog sdruga (PTS), donio je u ožujku 1945., praktično na kraju rata, niz presuda protiv vojnika PTS-a zbog uzimanja tuđih stvari. Kazne su bile od 12 do 15 godina strogog zatvora uz gubitak čina i nečasni otpust iz vojske. Za gospodarski kriminal u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj moglo se doći i pred prijeki sud. Posebno Gospodarsko redarstvo, ustrojeno pri Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost, imalo je ovlasti internirati u logor krijumčare, crnoburzijance i prekršitelje drugih gospodarskih propisa.
U prvoj polovici 1942. godine, Gospodarsko redarstvo kaznilo je 11 osoba na ukupno 93 mjeseca boravka u logoru. Ujedno je 627 ljudi poslano u zatvor, dok je od 1171 prekršitelja propisa naplaćeno 9,3 milijuna kuna novčanih kazni.

Prisega novaka nad grobovima uz obećanje da će se držati stege

Strijeljanja ustaša sjećaju se i bivši zatočenici jasenovačkog logora. Drago Hadži Čolaković opisao je u svojoj knjizi kako su ustaše u prosincu 1941. kroz cijeli logor proveli desetoricu „raspasanih ustaša“. „Zastavnik je strijeljan jer je ukrao revolver jednom pijanom njemačkom oficiru, a ostali zbog pljačke“, napisao je Čolaković u svojoj knjizi „Jasenovac“, izdanoj još 1948. godine.
Strijeljani su pokopani u krugu logora. „Na njihovoj nadgrobnoj ploči Luburić je dao napisati ‘ovdje počiva 10 ustaša strijeljanih jer su se ogriješili o ustaške propise“, ispričao je poslije rata Hinko Singer, zatočenik iz Karlovca. Na desnoj strani spomenika stajala je prijetnja: „Ovdje će doći oni koji se ubuduće ogriješe o propise“.
Svi novi ustaški vojnici po dolasku u Jasenovac polagali su prisegu nad tim grobovima. To u svojoj reportaži iz Jasenovca opisuje i poznati njemački novinar Herman Pröbst. Reportaža je objavljena u ožujku 1942. u tjednicima Deutsche Zeitung i Neue Ordnung, koje je Pröbst uređivao u Zagrebu. Tjednici su bili dio propagandnog sustava nacističke Njemačke. Nakon rata Pröbst je nastavio raditi kao novinar u Zapadnoj Njemačkoj. Od 1960. do 1970. bio je glavni urednik uglednog dnevnika Süddeutsche Zeitung, koji je ovog proljeća objavio niz kritičkih članaka o hrvatskoj Vladi. Ministra Hasanbegovića, primjerice, redovito predstavlja kao povjesničara sklonog revizionističkoj interpretaciji povijesti, što je u Njemačkoj vrlo teška javna optužba.

Ustaše strijeljani u logoru

Optužnica protiv Geze Šoljoma ustaše u Jasenovcu

Optužnica protiv Geze Šoljoma

 

Komentari su isključeni.