Zastati s komemoracijama i temeljito istražiti jasenovačke logore

Dobro uređen logor za protivnike države i skupinu Židova, u kojem nije bilo masovnih ubojstava. Tako su logor u Jasenovcu opisali sudionici tribine „1941. u Jasenovcu, u svjetlu novih dokumenata“, održane u zagrebačkoj udruzi Hrvatska uzdanica 24. studenoga.
U ispunjenom prostoru udruge nastupili su članovi Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac i njihovi gosti.
O pravnim temeljima za zatočenje u logoru govorio je dr. Stjepan Razum. Istaknuo je da u pravilu zatočenici nisu smjeli biti dovedeni u logor bez odluke o zatočenju i pripadajućih dokumenata. Po dolasku u logor uvođeni su u preciznu logorsku kartoteku.
Životne uvjete i opskrbu hranom zatvorenika u prvim mjesecima postojanja logora opisao je Igor Vukić. U jesen 1941. godine opskrbu su u suradnji s vlastima obavljale židovske bogoštovne općine iz Osijeka i Zagreba. Njihovi predstavnici dolazili su u Jasenovac na dogovor, potom su kupovali hranu, a logorska uprava podmirivala im je trošak prema podnesenim računima. Osim hrane, nabavljali su i obuću i odjeću te sredstva za rad poput strojeva za šivanje.
Načinima održavanja stege među stražarima logora bavio se Eugen Roca. Prema originalnim dokumentima pronađenim u Hrvatskom državnom arhivu, pripadnici logorske straže bili su u nekoliko slučajeva kažnjavani smrću strijeljanjem zbog pljački u okolnim selima, samovoljnom uzimanju stvari od zatočenika, suradnje s partizanima i sličnih kaznenih djela.
Ustašku obranu, kao modernu pokretnu postrojbu koja je uza zaštitu logora odlazila i na vojne pothvate protiv partizana daleko od Jasenovca, analizirao je Zdenko Kuftinec. Ratovali su preko Like, Hercegovine do mora, a na sjeveru do Koprivnice. U sastavu su imali i oklopne postrojbe, oklopni vlak, protuzračnu obranu, sustav novačenja i drugo.
U 1941. godini  bilo je internirano i četrdesetak istaknutih hrvatskih masona. O njihovu životu u logoru i izlasku na slobodu govorio je dr. Stipe Kljajić. Masoni su internirani uz snažan pritisak nacističke Njemačke. U logoru u Staroj Gradiški proveli su nekoliko mjeseci u pristojnim uvjetima. Nakon puštanja na slobodu gotovo svi su ponovo zauzeli istaknuta mjesta u kulturno-obrazovnom sustavu NDH.
Poznate zatočenike Vlatka Mačeka i Vladu Singera istražio je Stipo Pilić. Maček i Singer jedno su vrijeme bili smješteni zajedno i vrijeme su kratili analizom političkih i ratnih zbivanja. Paradoksalno, Maček kao protivnik ustaškog pokreta pušten je iz logora u kućni pritvor, a 1945. mu je, uz opskrbu, omogućeno da otputuje na zapad. Židov Singer je pak bio dugogodišnji istaknuti član ustaškog gibanja. A život je završio u još nerazjašnjenim okolnostima u starogradiškom logoru.
O nekim brojčanim pokazateljima o jasenovačkim logorima govorio je Ante Periša. Podsjetio je da su u Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje otkrivene stotine i stotine grobnica s ostacima poratnih partizanskih žrtava, dok su iskapanja na području logora u Jasenovcu i oko njega, pronašla relativno mali broj posmrtnih ostataka iz doba ratnog ustaškog logora.
Zbog toga, a i zbog objavljenih dokumenata i drugih izvora koji pokazuju da službeni broj od 83.000 navodnih žrtava ratnog Jasenovca nema stvarne veze s onim što se ondje događalo, Periša je predložio da se uvede moratorij na održavanje komemoracija u Jasenovcu. Te da se uz državnu pa i međudržavnu podršku krene u temeljito istraživanje jasenovačkih logora. (djl)

slika-iz-uzdanice

Posjetitelji su do kraja ispunili klub Hrvatske uzdanice i pažljivo pratili izlaganja

Oglasi

Komentari su isključeni.