Hvala donatorima iz mjeseca prosinca!

Na naš poziv za podupiranje istraživanja Jasenovca odazvao se tijekom mjeseca listopada niz novih donatora. Njihova su imena:

Ivan Budić, Pero Josipović, Zlatko Gregurek, Zoran Primorac, Nosteria doo, Dragica Ružić, Mladen Župa, Ivan Mikulić, Ignacije Ipša, Petar Mesić, Mladen Križanić, Frane Peruzović, Ante Miloš, Zlatko Boni, Željko Jarec, Olivera Kujundžić, Ljuba Zeljko, Tonči Novak, Dubravko Oreb, Pera Vučemilović, Ivan Anić, Matko Marušić, Pejo Čičak, Domagoj Musa, Damir Petkov.

Velika hvala svim donatorima te pozivamo i sve druge koji smatraju da je potrebno nastaviti istraživati osjetljivu jasenovačku temu, da se pridruže svojim prilozima

Donacije šaljite na račun: DRUŠTVO JASENOVAČKI LOGORI

HR35 2340 0091 1107 2273 7

isti broj računa vrijedi i za uplate iz inozemstva uz SWIFT: PBZGHR2X

Igor Vukić, predsjednik Društva

Hvala donatorima iz mjeseca studenog!

Na naš poziv za podupiranje istraživanja Jasenovca odazvao se tijekom mjeseca listopada niz novih donatora. Njihova su imena

Zoran Primorac, Petar Pažin, Ljerka Miletić, Tonči Novak, Ana Matun, Tvrtko Gverić, Željko Rešetar, Valent Majerić, Dragica Kranjčec Škiljević, Žarko Zeljko, Pile Sirovina, Domagoj Musa, Branka Vujičić-Kinčić, Ivan Budić, Boško Maslać, Mladen Križanić, Mislav Papić, Ignacije Ipša, Ružica Soldo, Marica Mikulić, Francika Jurilj, Stanko Nikolić, Vesna Kelečić, Damir Petkov, Miroslav Kocijan, Tvrtko Rudolf.

Velika hvala svim donatorima te pozivamo i sve druge koji smatraju da je potrebno nastaviti istraživati osjetljivu jasenovačku temu, da se pridruže svojim prilozima

Donacije šaljite na račun: DRUŠTVO JASENOVAČKI LOGORI

HR35 2340 0091 1107 2273 7

isti broj računa vrijedi i za uplate iz inozemstva uz SWIFT: PBZGHR2X

Igor Vukić, predsjednik Društva

Hvala donatorima iz mjeseca listopada!

Na naš poziv za podupiranje istraživanja Jasenovca odazvao se tijekom mjeseca listopada niz novih donatora. Njihova su imena:

Matko Rogošić, Zoran Primorac, Slavko Pavković, Ante Bagarić, Mladen Pavković, Petar Dodig, Luca Križanović, Eva Macanović, Ivor Kuček, Božica Zrinjščak, Robert Ante Pinčević, Anto Marić, Ivan Budić, Antun Ganjto, Dinko Vidović, Stjepan Kukuljan, Mladen Križanić, Davor Kakarigi, Marijan Vitomir Bašić, Nevena Letinić, Milena Matuško, Zrinko Kaurin, Anto Delić, Jerko Prgin, Sandra Flavia Müller, Ivan Stepanić, Josip Horat, Dragutin Šmaguc, Branka Šmalcelj, Željko i Sanja Ćorluka, Niki Đakulović, Niki Sonički, Sandra Sinovčić, F. Vuger, Branko Ivanković, Boris Malenica, Božidar Kokot, Slavko Doželenčić, Srećko Širić, Jozo Širić, Marija Špoljarić, Jadranka Čuljak Duvnjak, Damir Petkov, Željko Goreta.

Velika hvala svim donatorima te pozivamo i sve druge koji smatraju da je potrebno nastaviti istraživati osjetljivu jasenovačku temu, da se pridruže svojim prilozima

Donacije šaljite na račun: DRUŠTVO JASENOVAČKI LOGORI

HR35 2340 0091 1107 2273 7

isti broj računa vrijedi i za uplate iz inozemstva uz SWIFT: PBZGHR2X

Igor Vukić, predsjednik Društva

Hvala donatorima iz mjeseca rujna!

Na naš poziv za podupiranje naših istraživanja, poslan javnosti u rujnu, odazvalo se do početka listopada pedesetak donatora:

Zoran Primorac, Ivan Budić, Marijana Šestan, Matko Marušić, Tomislav Drašković, Josip Kolić, Mirko Šimundić, Božo Rumbočić, Marijan Pinhak, Ruža Jovanov, Ivo Radman, Dubravko Pižeta, Zdravko Komšić, Mate Pralija, Krešimir Dulčić, Krešimir Krešić, Ivan Stričević, Josip Kocijan, Marijan Bekić, Šimun Ćorić, Mirjana i Vjeran Ivošević, Microteam d.o.o., Stipica Luketić, Dragan Krehula, Manda Vujić, Elizabeta Müller, Dinko Klasan, Ivan Grgić, Samostan benediktinki Rab, Mladen Križanić, Marinko Lozić, Joso Perković, Vjekoslav i Anita Luburić, Ivica Tijardović, Mirjana Kutle, Tonči Zokić, Stanko Popović, Dominik Stamać, Goran Blažeković, Ivo Buntin, Mirko Miškić, Damir Petkov, Vinko Ivanković, Ivan Matarić, Jurica Stipetić i Vjera Bulat.

Najljepše zahvaljujemo svima na darovima te pozivamo i sve druge koji smatraju da je potrebno nastaviti istraživati osjetljivu jasenovačku temu, da se pridruže svojim prilozima.

Donacije šaljite na račun: DRUŠTVO JASENOVAČKI LOGORI,

HR35 2340 0091 1107 2273 7

(isti broj računa vrijedi i za uplate iz inozemstva uz SWIFT: PBZGHR2X)

Igor Vukić, predsjednik Društva

Podržite istraživanje Jasenovca!

Dragi prijatelji,

Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac poziva Vas da svojim donacijama pomognete utvrđivanje realne slike događaja u logorima Jasenovcu i Staroj Gradiški te drugih zbivanja u razdoblju Drugog svjetskog rata i poraća.

Od osnutka Društva 2014. godine naši su članovi nizom knjiga, članaka, feljtona i javnih istupa snažno u javnosti osporili crne mitove o jasenovačkom logoru. Autori, suautori i izdavači smo knjiga:

Jasenovac iz dana u dan – kronologija, Igor Vukić, Naklada Pavičić, 2019
Razotkrivena laž logora Jasenovac, Josip Pečarić i Stjepan Razum, naklada Društva, 2019
Radni logor Jasenovac, Igor Vukić, Naklada Pavičić, 2018
Jasenovački logori – istraživanja, Vladimir Horvat, Igor Vukić, Stipo Pilić, Blanka Matković, naklada Društva, 2015
• Inozemna izdanja: Labour camp Jasenovac, Igor Vukić i Jasenovac Camp in World War II, Igor Vukić, naklada Društva, 2019

U Glasu Koncila upravo izlazi feljton našeg člana Tomislava Vukovića „Jasenovački logor u bespućima ‘povijesnog revizionizma'”, gdje se u više desetaka nastavaka donose autentični dokumenti iz vremena postojanja logora. Sudjelovali smo na brojnim tribinama, predstavljanjima knjiga, okruglim stolovima, u novinskim polemikama i na društvenim mrežama, pozivajući na raspravu o realnoj prirodi jasenovačkog logora. U arhivima i susretima s ljudima tragali smo za zanemarenim i skrivenim dokumentima i informacijama. Pred nama je još mnogo posla, istraživanja, i borbe da rezultati tog rada budu prihvaćeni u javnosti.

Stoga Vas molimo da svojom donacijom podržite arhivski i terenski rad našeg Društva.

Priloge šaljite na naš račun (IBAN): Društvo jasenovački logori, Zagreb,

HR35 2340 0091 1107 2273 7

(isti broj računa vrijedi i za uplate iz inozemstva uz SWIFT: PBZGHR2X)

Hvala svim dosadašnjim donatorima! I pozdrav dobrodošlice novim podupirateljima! Svaki prilog je dobrodošao!

Igor Vukić, predsjednik Društva

U Zagrebu, rujan 2020.

Velika hvala donatorima i podupirateljima!

I u prvom dijelu ove godine naše je društvo primilo niz donacija privatnih osoba iz Hrvatske i inozemstva. Donacije nam omogućuju svakodnevni rad, a ujedno nas ohrabruju da ustrajemo u našim istraživanjima.

Naš rad u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. svojim su novčanim darovima podržali:

Zoran Primorac, Igor Franov, Mladen Križanić, Damir Petkov, Josip Kocijan, Ivan Stričević, Marko Jukić, Mate Burčul, Ivan Budić, Elizabeta Müller, Stojan Polić, Jadranka Čuljak Duvnjak, Matko Marušić, Tomislav Jurić, Marko Barišić, Jasna Škorić, Andreja Škorić, Vladimir Kovar, Dubravka Jurun i Vjera Bulat.

Velika hvala svim donatorima i drugim ljudima dobre volje koji nas na razne načine velikodušno podupiru!

Podsjećamo vas još jednom na žiro račun našeg društva

HR35 2340 0091 1107 2273 7

za uplate iz inozemstva swift PBZGHR2X

Svaki prilog bit će dobrodošao.

Rezultate našeg rada pratite na ovoj stranici i drugim mrežnim točkama!

Zašto se krivo prikazuje sudbina zatočenica iz logora u Đakovu?

Tekst Igora Vukića iz Hrvatskog tjednika br. 804, od 20. 2. 2020. (s dopunama i kraćenjima od 25. ožujka 2020.)

Na izložbi o Auschwitzu koju je 5. veljače otvorio premijer Andrej Plenković, nije sporan samo prikaz logora u Jasenovcu. Velika greška (ili pak namjerna lažna rečenica), nalazi se i u tekstu o logoru Đakovo, gdje je potkraj 1941. i u prvoj polovici 1942. godine bilo internirano oko 3000 hrvatskih Židovki s njihovom djecom. U tom je razdoblju od bolesti, pretežno tifusa, u tom logoru umrlo 569 žena i djece. „Sahranjene su u jami iza štala mlina ‘Cereale‘“, stoji u tekstu na panou izložbe postavljene u Francuskom paviljonu Studentskog centra u Zagrebu.
Prava istina, poznata svakome tko se i malo bavio poviješću Drugog svjetskog rata, jest da su umrle žene i djeca u Đakovu pokapane u pojedinačne grobnice. Radio je to lokalni grobar Stjepan Kolb i za svaki obavljeni ukop ispostavljao račun koji je podmirivala Židovska bogoštovna općina.
Računi se danas nalaze u arhivskim kutijama fonda Ustaške nadzorne službe u Hrvatskom državnom arhivu (fond 248, UNS). Tu je svega sedam kutija i nekome tko postavlja ovako važnu izložbu, koju otvara predsjednik Vlade u pratnji ministrice kulture, ne bi trebalo biti teško pregledati tu zbirku dokumenata.
Ali čak ni to nije potrebno. Na internetu se vrlo jednostavno mogu pronaći podaci o Stjepanu Kolbu i njegovu radu. Taj čovjek, podrijetlom Nijemac, koji je pomogao da se nesretne žrtve logora pokopaju na dostojan način, poslije rata je „nagrađen“ internacijom u logorima za Nijemce. Bio je u Krndiji kod Đakova, zatim u Valpovu te u Sarvašu kod Osijeka. U te ga je logore strpao Josip Broz, poznat i kao Tito, odnosno njegovi antifašistički partizani. Samo zato što je Stjepan Kolb po podrijetlu bio Nijemac.
Nakon nekoliko mjeseci provedenih u teškim uvjetima partizanskih logora, Kolb je pušten. Ubrzo je umro, 22. studenoga 1945. godine.
O tome na izložbi koju je 5. veljače otvorio premijer Plenković, u prisustvu veleposlanika Izraela Ilana Mora i veleposlanika SAD-a Roberta Kohorsta, nije bilo ni riječi.
Na tome, đakovačkom panou, ima još netočnosti. Ova o „jami iza štale“ zaista bode oči. Kome danas u Hrvatskoj, u 2020. godini, treba takvo preuveličavanje nečijeg stradanja?
Hrvatski tjednik otkrio je da se trojica stradalih u Auschwitzu, čiji su smrtni listovi izloženi u Francuskom paviljonu vode istodobno i kao žrtve Jasenovca. Suočena s tim informacijama, ravnateljica Hrvatskoj povijesnog muzeja Matea Brstilo Rešetar imala je snage priznati da je „neophodno stati na kraj još uvijek prisutnim jugokomunističkim manipulacijama te omogućiti rad i nastojanja relevantnih baštinskih institucija Republike Hrvatske u istraživanju i interpretaciji povijesnih događanja na temelju izvornoga gradiva“.
Baštinskim institucijama RH“, kako iz naziva ravnateljica, nitko sada u Hrvatskoj ne brani rad na istraživanju povijesnih događaja na temelju izvornoga gradiva. Za razdoblje Drugog svjetskog rata arhivi su u Hrvatskoj širom otvoreni. Dostupni su brojni autentični dokumenti iz kojih se dadu iščitati i opisati bitni i relevantni događaji iz tog vremena. Za neke stvari morat će se odlaziti u inozemne arhive pa i u Beograd, ali građa velikoga obujma nalazi se već nadohvat ruke u Hrvatskoj.
Uostalom, o logoru Đakovo se mnogo toga već zna, osobito za razdoblje od prosinca 1941. do sredine lipnja 1942. Zna se i o načinu pokapanja umrlih. Tekst na panou da je „569 žrtava sahranjeno u jami iza štale“ nije jugokomunistička manipulacija, nego neki hrvatski šlamperaj ili namjera.
Koliko se se malo autori izložbe bavili dostupnim arhivskim gradivom, može se ilustrirati i na primjeru skupine pravoslavnih stanovnika Nezavisne Države Hrvatske koji su u ljeto 1942. odvedeni na rad u Auschwitz.

Prva stranica popisa odvedenih pravoslavaca iz sabirnog logora u Sisku u tvornicu I.G. Farbenidustrie A.G. Werk u Auschwitzu, 16. kolovoza 1942. godine

Na ovoj izložbi se spominje da su u Auschwitz odvođeni i ljudi iz susjednih država sadašnjoj Republici Hrvatskoj (prikazan je slučaj Đure Đukića koji je u Auschwitz deportiran iz Petrovgrada, sadašnjeg Zrenjanina). Pa zašto onda nisu spomenuli oko tisuću radnika koji su u srpnju 1942. poslani u Auschwitz u tvornicu poduzeća I.G. Farbenindustrie A. G. Werk. Bili su to Srbi iz sela kod Bosanske Gradiške i Potkozarja – iz Gornjih Podgradaca, Turjaka, Čatnje, Trnovca, Vilusa, itd. Popis s njihovim imenima (vidi gore prvu stranicu) nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Iseljeničkog odjela Ministarstva udružbe NDH, u kutiji broj 41.
Vrijedilo bi dodatno istražiti njihovu sudbinu. Neki od ljudi s tog popisa nalaze se i na popisu navodnih ustaških žrtava u Jasenovcu. Po svemu sudeći, ti su internirci bili u radnom dijelu Auschwitza, odakle se moglo pisati kućama. Tako je 1944. godine poznatoj Diani Budisavljević stigla dopisnica iz logora Auschwitz-Tannenwald, koju je poslao Stojan Kotur, rodom baš iz Jasenovca.
Očito je potrebno još mnogo raditi na utvrđivanju i prezentiranju činjenica iz Drugog svjetskog rata. Skandali s izložbe u Francuskom paviljonu pokazuju da je došlo vrijeme da se posebice fenomenu Jasenovca pristupi mnogo ozbiljnije nego do sada. Vijeće za prošlost prije točno dvije godine istaknulo je da bi država trebala utemeljiti i financirati ozbiljno istraživanje o žrtvama rata, osobito tamo „gdje su preuveličavane iz političkih razloga“. Tako stoji na 17. stranici „Dokumenta dijaloga“ što ga je vijeće usvojilo. Nakon te preporuke ništa se na institucionalnom planu, barem do ožujka 2020., nije dogodilo.

Plenković otvorio izložbu o žrtvama Auschwitza, od kojih su neke i na popisu Jasenovca

Tekst Igora Vukića objavljen u Hrvatskom tjedniku, br 803., od 13. veljače 2020.

Na izložbi o hrvatskim žrtvama logora Auschwitz, koju je 5. veljače u Zagrebu otvorio premijer Andrej Plenković, izloženo je i petnaestak originalnih smrtnih listova za ljude umrle u tom logoru.

No čak trojica logoraša iz tih listova vode se istodobno i na popisu Javne ustanove Jasenovac kao da su ubijeni u tom logoru!

Riječ je o Rudolfu Rudiju Polačeku, Georgu Steinu i Aleksandru Kardošu. Polaček i Stein su iz Rume, rođeni 1914. i 1920. godine. Aleksandar Kardoš je iz Zagreba, rođen je 1924, otac mu je bio Franjo (Franz u verziji iz Auschwitza). Za svu trojicu u popisu JUSP Jasenovac piše da su ih u Jasenovcu ubili ustaše.

Netko je, dakle, grdno podvalio našem premijeru. (nastavak na str. 2)

Sjećanje na patra dr. sc. Vladimira Horvata

U ranim jutarnjim satima u subotu 14. rujna 2019. umro je u 85. godini života, 68. redovništva i 56 godini svećeništva u Družbi Isusovoj, jezikoslovac, književnik, sveučilišni profesor, povjesničar i publicist, pater Vladimir Horvat, jedan od utemeljitelja „Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“. Dapače, pater Horvat ovom se to prigodom može i treba reći darovao je i ime „Društvu“. Pokopan je na groblju Mirogoj u utorak 17. rujna u 14 i 10 sati, a pogrebni obred vodio je biskup u miru Valentin Pozaić.

Pater Vladimir Horvat rođen je 21. ožujka 1935. u selu Donja Dubrava u Međimurju. Već u šestoj godini zbog ratnih prilika i progona mađarskih vlasti morao je s roditeljima napustiti rodni dom i odseliti se u Koprivnicu gdje je polazio prve razrede pučke škole. Po završetku Drugoga svjetskog rata nove će komunističke vlasti po hitnom postupku osuditi i likvidirati njegova oca i tako ostaviti njega, brata i sestru bez hranitelja obitelji. Pater Vlado je već 1946. stupio u dječje sjemeništa na Šalati, a 1952. u isusovački novicijat u Zagreb te na studij teologije i filozofije, da bi 1964. bio zaređen za svećenika. Prva služba bila mu je u crkvi Sv. Petra u Beogradu gdje je studirao na Filološkom fakultetu. Potom je od 1966. do 1968. na službi u Sarajevu gdje je bio kateheta studenata, a od 1968. do 1973. je profesor hrvatskog jezika i kateheta studenata. Od 1973. je na službi u Dubrovniku gdje i dalje radi kao kateheta, a u to vrijeme i magistrira na poetici Antuna Gustava Matoša. Od 1975. vodi Hrvatsku katolčku misiju u Parizu, gdje je na sveučilištu Sorboni pomogao osnivanje Hrvatskih studija. Tamo je na francuskom jeziku objavio i knjigu: „Le cardinal Stepinac, martyr de droits de l’homme“ („Kardinal Stepinac – mučenik za ljudska prava“) pod pseudonimom M. Landercy, a 1989. knjiga je prevedena i na hrvatski jezik. Osim što je knjiga imala veliki utjecaj u Francuskoj treba istaći da je to bila prva objavljena biografija kardinala Alojzija Stepinca. Od 1985. do 1991. je ponovo na župi Sv. Petra u Beogradu. Tada u prigodi simpozija o dva stoljeća Vuka St. Karadžića (Dva veka Vuka) otkriva Beograđanima i Srbima da je Vuk dobar dio svoga rječnika prepisao od Bartola Kašića i ostalih hrvatskih jezikoslovaca 17. i 18. stoljeća. Otkriva im i to da je Bartol Kašić bio jedan od osnivača i predavača najstarije gimnazije u Beogradu, inače isusovačke gimnazije. Od 1991. do 1992. istražuje arhivsku građu o Bartolu Kašiću u Rimu, a od 1992. do 1999. je pročelnik Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču. Od 1994. je predavač na Filozofskom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

U biobliografskom prikazu spomen zbornika „Od Mure do mora, od Save do Seine“ posvećenog patru V. Horvatu prigodom njegovog 80. rođendana Ivan Šestak i Ivana Klinčić navode 216 biografskih jedinica, tri njegova neobjavljena rada na simpozijima i konferencijama, 16 uredništava raznih knjiga i časopisa, 4 prijevoda, 4 organizacije međunarodnih znanstvenih simpozija, 4 mentorstva magistarskih i 2 doktorskih radova. Do posljednjeg trenutka bio je aktivan i živo zainteresiran za sve znanstvene, ali i društvene teme prije svega Hrvatske, ali i cijeloga Svijeta. Osim što je utemeljitelj „Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“, bio je i član prvog Upravnog odbora Društva i do posljednjeg trena svim srcem i dušom radio za Društvo.

Hvala mu za sve što je učinio za hrvatsku kulturu, znanost, crkvu i društvo!                   

Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je neizmjerno volio!

U Zagrebu, 29. rujna 2019.                                                                Stipo Pilić

Više informacija o radu dr. Vladimira Horvata na istraživanju logora u Jasenovcu možete pročitati ovdje

I romska komemoracija poziv je na istraživanje povijesti jasenovačkog logora

U petak 2. kolovoza u selu Uštici kod Jasenovca obilježeno je stradanje Roma u drugom svjetskom ratu. Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske manjine, naveo je među ostalim da je u jasenovačkom logoru ubijeno 16.173 Roma, od toga 5608 djece.
Iznošenjem tih brojeva pokvario je svečanost komemoracije, ali nehotice je skrenuo i pozornost na potrebu intenzivnijeg istraživanja jasenovačkog fenomena.
Činjenica je da su od svibnja 1942. skupine Roma iz hrvatskih mjesta smještenih uglavnom sjeverno od rijeke Save, bile internirane u jasenovački logor.
Ne treba zaboraviti (kao što to mahom zaboravljaju i mediji i političari) da Romi iz bosanskohercegovačkog dijela Nezavisne Države Hrvatske pri tome nisu bili dirani. Država ih je zaštitila zbog islamske vjere i nekih drugih razloga.
Što se dogodilo s onima koji su internirani u Jasenovac, nije posve jasno. Postoje pojedini svjedoci koji tvrde da su bili masovno ubijani: no za to nema materijalnih dokaza (posmrtnih ostataka), a ni drugih svjedoka koji bi to potvrdili. U Jasenovcu nije bilo plinskih komora, krematorija ni nekakvih „drobilica za kosti“.
Postoje podaci da je dio Roma iz Jasenovca proslijeđen u Njemačku. To bi svakako trebalo podrobno istražiti. Nacistička Njemačka organizirala je deportacije Roma, kao i Židova, iz svih zemalja u kojima je imala utjecaj, i to u logore u Trećem Reichu i okupiranim područjima na istoku.
Povijest odnosa prema romskom pitanju u Hrvatskoj starija je od NDH. Još u vrijeme Austro-Ugarske poduzimane su policijske i druge mjere prema romskom stanovništvu, a to se nastavilo i u Kraljevini Jugoslaviji pa i kad je osnovana Banovina Hrvatska. Rome se popisivalo, fotografiralo, nadziralo, ograničavalo njihovo kretanje i slično. No donošenje tzv. rasnih zakona i deportacije u drugom svjetskom ratu u bitnome je bilo rezultat pritiska nacističkih predstavnika.
U jasenovačkom logoru nisu bili ubijani ni aktivni protivnici NDH, koji su oružjem ustali protiv nje ili su špijunirali za partizane, tako da je teško prihvatiti da bi bez osobita razloga bili ubijani baš pripadnici romske populacije.
Postoje još živi svjedoci iz tog vremena po kojima u Uštici uopće nije postojao romski logor, kako je to tvrdila komunistička historiografija. Groblje u Uštici na kojem se održala komemoracija također je suspektno: bez ikakva forenzičkog istraživanja govori se o 21 grobnici na relativno malom području, i o tisućama žrtava…
Jugoslavija je 1964. provela popis žrtava rata u kojem je nastojala povećati brojeve stradalih do krajnjih granica. Prema tom popisu u Jasenovcu je bilo oko 1500 Roma. A sada, u samostalnoj Hrvatskoj, broj je narastao na 16.173.
Sve su to samo dodatni poticaji da se napokon prione sveobuhvatnom istraživanju jasenovačkog logora. Sudbina Roma u drugom svjetskom ratu, kao i ostalih skupina stanovništva, zaslužuje primjereno prisjećanje, a ne preuveličavanje i političke manipulacije.

Igor Vukić

3. kolovoza 2019.