Zašto se krivo prikazuje sudbina zatočenica iz logora u Đakovu?

Tekst Igora Vukića iz Hrvatskog tjednika br. 804, od 20. 2. 2020. (s dopunama i kraćenjima od 25. ožujka 2020.)

Na izložbi o Auschwitzu koju je 5. veljače otvorio premijer Andrej Plenković, nije sporan samo prikaz logora u Jasenovcu. Velika greška (ili pak namjerna lažna rečenica), nalazi se i u tekstu o logoru Đakovo, gdje je potkraj 1941. i u prvoj polovici 1942. godine bilo internirano oko 3000 hrvatskih Židovki s njihovom djecom. U tom je razdoblju od bolesti, pretežno tifusa, u tom logoru umrlo 569 žena i djece. „Sahranjene su u jami iza štala mlina ‘Cereale‘“, stoji u tekstu na panou izložbe postavljene u Francuskom paviljonu Studentskog centra u Zagrebu.
Prava istina, poznata svakome tko se i malo bavio poviješću Drugog svjetskog rata, jest da su umrle žene i djeca u Đakovu pokapane u pojedinačne grobnice. Radio je to lokalni grobar Stjepan Kolb i za svaki obavljeni ukop ispostavljao račun koji je podmirivala Židovska bogoštovna općina.
Računi se danas nalaze u arhivskim kutijama fonda Ustaške nadzorne službe u Hrvatskom državnom arhivu (fond 248, UNS). Tu je svega sedam kutija i nekome tko postavlja ovako važnu izložbu, koju otvara predsjednik Vlade u pratnji ministrice kulture, ne bi trebalo biti teško pregledati tu zbirku dokumenata.
Ali čak ni to nije potrebno. Na internetu se vrlo jednostavno mogu pronaći podaci o Stjepanu Kolbu i njegovu radu. Taj čovjek, podrijetlom Nijemac, koji je pomogao da se nesretne žrtve logora pokopaju na dostojan način, poslije rata je „nagrađen“ internacijom u logorima za Nijemce. Bio je u Krndiji kod Đakova, zatim u Valpovu te u Sarvašu kod Osijeka. U te ga je logore strpao Josip Broz, poznat i kao Tito, odnosno njegovi antifašistički partizani. Samo zato što je Stjepan Kolb po podrijetlu bio Nijemac.
Nakon nekoliko mjeseci provedenih u teškim uvjetima partizanskih logora, Kolb je pušten. Ubrzo je umro, 22. studenoga 1945. godine.
O tome na izložbi koju je 5. veljače otvorio premijer Plenković, u prisustvu veleposlanika Izraela Ilana Mora i veleposlanika SAD-a Roberta Kohorsta, nije bilo ni riječi.
Na tome, đakovačkom panou, ima još netočnosti. Ova o „jami iza štale“ zaista bode oči. Kome danas u Hrvatskoj, u 2020. godini, treba takvo preuveličavanje nečijeg stradanja?
Hrvatski tjednik otkrio je da se trojica stradalih u Auschwitzu, čiji su smrtni listovi izloženi u Francuskom paviljonu vode istodobno i kao žrtve Jasenovca. Suočena s tim informacijama, ravnateljica Hrvatskoj povijesnog muzeja Matea Brstilo Rešetar imala je snage priznati da je „neophodno stati na kraj još uvijek prisutnim jugokomunističkim manipulacijama te omogućiti rad i nastojanja relevantnih baštinskih institucija Republike Hrvatske u istraživanju i interpretaciji povijesnih događanja na temelju izvornoga gradiva“.
Baštinskim institucijama RH“, kako iz naziva ravnateljica, nitko sada u Hrvatskoj ne brani rad na istraživanju povijesnih događaja na temelju izvornoga gradiva. Za razdoblje Drugog svjetskog rata arhivi su u Hrvatskoj širom otvoreni. Dostupni su brojni autentični dokumenti iz kojih se dadu iščitati i opisati bitni i relevantni događaji iz tog vremena. Za neke stvari morat će se odlaziti u inozemne arhive pa i u Beograd, ali građa velikoga obujma nalazi se već nadohvat ruke u Hrvatskoj.
Uostalom, o logoru Đakovo se mnogo toga već zna, osobito za razdoblje od prosinca 1941. do sredine lipnja 1942. Zna se i o načinu pokapanja umrlih. Tekst na panou da je „569 žrtava sahranjeno u jami iza štale“ nije jugokomunistička manipulacija, nego neki hrvatski šlamperaj ili namjera.
Koliko se se malo autori izložbe bavili dostupnim arhivskim gradivom, može se ilustrirati i na primjeru skupine pravoslavnih stanovnika Nezavisne Države Hrvatske koji su u ljeto 1942. odvedeni na rad u Auschwitz.

Prva stranica popisa odvedenih pravoslavaca iz sabirnog logora u Sisku u tvornicu I.G. Farbenidustrie A.G. Werk u Auschwitzu, 16. kolovoza 1942. godine

Na ovoj izložbi se spominje da su u Auschwitz odvođeni i ljudi iz susjednih država sadašnjoj Republici Hrvatskoj (prikazan je slučaj Đure Đukića koji je u Auschwitz deportiran iz Petrovgrada, sadašnjeg Zrenjanina). Pa zašto onda nisu spomenuli oko tisuću radnika koji su u srpnju 1942. poslani u Auschwitz u tvornicu poduzeća I.G. Farbenindustrie A. G. Werk. Bili su to Srbi iz sela kod Bosanske Gradiške i Potkozarja – iz Gornjih Podgradaca, Turjaka, Čatnje, Trnovca, Vilusa, itd. Popis s njihovim imenima (vidi gore prvu stranicu) nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Iseljeničkog odjela Ministarstva udružbe NDH, u kutiji broj 41.
Vrijedilo bi dodatno istražiti njihovu sudbinu. Neki od ljudi s tog popisa nalaze se i na popisu navodnih ustaških žrtava u Jasenovcu. Po svemu sudeći, ti su internirci bili u radnom dijelu Auschwitza, odakle se moglo pisati kućama. Tako je 1944. godine poznatoj Diani Budisavljević stigla dopisnica iz logora Auschwitz-Tannenwald, koju je poslao Stojan Kotur, rodom baš iz Jasenovca.
Očito je potrebno još mnogo raditi na utvrđivanju i prezentiranju činjenica iz Drugog svjetskog rata. Skandali s izložbe u Francuskom paviljonu pokazuju da je došlo vrijeme da se posebice fenomenu Jasenovca pristupi mnogo ozbiljnije nego do sada. Vijeće za prošlost prije točno dvije godine istaknulo je da bi država trebala utemeljiti i financirati ozbiljno istraživanje o žrtvama rata, osobito tamo „gdje su preuveličavane iz političkih razloga“. Tako stoji na 17. stranici „Dokumenta dijaloga“ što ga je vijeće usvojilo. Nakon te preporuke ništa se na institucionalnom planu, barem do ožujka 2020., nije dogodilo.

Plenković otvorio izložbu o žrtvama Auschwitza, od kojih su neke i na popisu Jasenovca

Tekst Igora Vukića objavljen u Hrvatskom tjedniku, br 803., od 13. veljače 2020.

Na izložbi o hrvatskim žrtvama logora Auschwitz, koju je 5. veljače u Zagrebu otvorio premijer Andrej Plenković, izloženo je i petnaestak originalnih smrtnih listova za ljude umrle u tom logoru.

No čak trojica logoraša iz tih listova vode se istodobno i na popisu Javne ustanove Jasenovac kao da su ubijeni u tom logoru!

Riječ je o Rudolfu Rudiju Polačeku, Georgu Steinu i Aleksandru Kardošu. Polaček i Stein su iz Rume, rođeni 1914. i 1920. godine. Aleksandar Kardoš je iz Zagreba, rođen je 1924, otac mu je bio Franjo (Franz u verziji iz Auschwitza). Za svu trojicu u popisu JUSP Jasenovac piše da su ih u Jasenovcu ubili ustaše.

Netko je, dakle, grdno podvalio našem premijeru. (nastavak na str. 2)

Sjećanje na patra dr. sc. Vladimira Horvata

U ranim jutarnjim satima u subotu 14. rujna 2019. umro je u 85. godini života, 68. redovništva i 56 godini svećeništva u Družbi Isusovoj, jezikoslovac, književnik, sveučilišni profesor, povjesničar i publicist, pater Vladimir Horvat, jedan od utemeljitelja „Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“. Dapače, pater Horvat ovom se to prigodom može i treba reći darovao je i ime „Društvu“. Pokopan je na groblju Mirogoj u utorak 17. rujna u 14 i 10 sati, a pogrebni obred vodio je biskup u miru Valentin Pozaić.

Pater Vladimir Horvat rođen je 21. ožujka 1935. u selu Donja Dubrava u Međimurju. Već u šestoj godini zbog ratnih prilika i progona mađarskih vlasti morao je s roditeljima napustiti rodni dom i odseliti se u Koprivnicu gdje je polazio prve razrede pučke škole. Po završetku Drugoga svjetskog rata nove će komunističke vlasti po hitnom postupku osuditi i likvidirati njegova oca i tako ostaviti njega, brata i sestru bez hranitelja obitelji. Pater Vlado je već 1946. stupio u dječje sjemeništa na Šalati, a 1952. u isusovački novicijat u Zagreb te na studij teologije i filozofije, da bi 1964. bio zaređen za svećenika. Prva služba bila mu je u crkvi Sv. Petra u Beogradu gdje je studirao na Filološkom fakultetu. Potom je od 1966. do 1968. na službi u Sarajevu gdje je bio kateheta studenata, a od 1968. do 1973. je profesor hrvatskog jezika i kateheta studenata. Od 1973. je na službi u Dubrovniku gdje i dalje radi kao kateheta, a u to vrijeme i magistrira na poetici Antuna Gustava Matoša. Od 1975. vodi Hrvatsku katolčku misiju u Parizu, gdje je na sveučilištu Sorboni pomogao osnivanje Hrvatskih studija. Tamo je na francuskom jeziku objavio i knjigu: „Le cardinal Stepinac, martyr de droits de l’homme“ („Kardinal Stepinac – mučenik za ljudska prava“) pod pseudonimom M. Landercy, a 1989. knjiga je prevedena i na hrvatski jezik. Osim što je knjiga imala veliki utjecaj u Francuskoj treba istaći da je to bila prva objavljena biografija kardinala Alojzija Stepinca. Od 1985. do 1991. je ponovo na župi Sv. Petra u Beogradu. Tada u prigodi simpozija o dva stoljeća Vuka St. Karadžića (Dva veka Vuka) otkriva Beograđanima i Srbima da je Vuk dobar dio svoga rječnika prepisao od Bartola Kašića i ostalih hrvatskih jezikoslovaca 17. i 18. stoljeća. Otkriva im i to da je Bartol Kašić bio jedan od osnivača i predavača najstarije gimnazije u Beogradu, inače isusovačke gimnazije. Od 1991. do 1992. istražuje arhivsku građu o Bartolu Kašiću u Rimu, a od 1992. do 1999. je pročelnik Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču. Od 1994. je predavač na Filozofskom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

U biobliografskom prikazu spomen zbornika „Od Mure do mora, od Save do Seine“ posvećenog patru V. Horvatu prigodom njegovog 80. rođendana Ivan Šestak i Ivana Klinčić navode 216 biografskih jedinica, tri njegova neobjavljena rada na simpozijima i konferencijama, 16 uredništava raznih knjiga i časopisa, 4 prijevoda, 4 organizacije međunarodnih znanstvenih simpozija, 4 mentorstva magistarskih i 2 doktorskih radova. Do posljednjeg trenutka bio je aktivan i živo zainteresiran za sve znanstvene, ali i društvene teme prije svega Hrvatske, ali i cijeloga Svijeta. Osim što je utemeljitelj „Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“, bio je i član prvog Upravnog odbora Društva i do posljednjeg trena svim srcem i dušom radio za Društvo.

Hvala mu za sve što je učinio za hrvatsku kulturu, znanost, crkvu i društvo!                   

Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je neizmjerno volio!

U Zagrebu, 29. rujna 2019.                                                                Stipo Pilić

Više informacija o radu dr. Vladimira Horvata na istraživanju logora u Jasenovcu možete pročitati ovdje

I romska komemoracija poziv je na istraživanje povijesti jasenovačkog logora

U petak 2. kolovoza u selu Uštici kod Jasenovca obilježeno je stradanje Roma u drugom svjetskom ratu. Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske manjine, naveo je među ostalim da je u jasenovačkom logoru ubijeno 16.173 Roma, od toga 5608 djece.
Iznošenjem tih brojeva pokvario je svečanost komemoracije, ali nehotice je skrenuo i pozornost na potrebu intenzivnijeg istraživanja jasenovačkog fenomena.
Činjenica je da su od svibnja 1942. skupine Roma iz hrvatskih mjesta smještenih uglavnom sjeverno od rijeke Save, bile internirane u jasenovački logor.
Ne treba zaboraviti (kao što to mahom zaboravljaju i mediji i političari) da Romi iz bosanskohercegovačkog dijela Nezavisne Države Hrvatske pri tome nisu bili dirani. Država ih je zaštitila zbog islamske vjere i nekih drugih razloga.
Što se dogodilo s onima koji su internirani u Jasenovac, nije posve jasno. Postoje pojedini svjedoci koji tvrde da su bili masovno ubijani: no za to nema materijalnih dokaza (posmrtnih ostataka), a ni drugih svjedoka koji bi to potvrdili. U Jasenovcu nije bilo plinskih komora, krematorija ni nekakvih „drobilica za kosti“.
Postoje podaci da je dio Roma iz Jasenovca proslijeđen u Njemačku. To bi svakako trebalo podrobno istražiti. Nacistička Njemačka organizirala je deportacije Roma, kao i Židova, iz svih zemalja u kojima je imala utjecaj, i to u logore u Trećem Reichu i okupiranim područjima na istoku.
Povijest odnosa prema romskom pitanju u Hrvatskoj starija je od NDH. Još u vrijeme Austro-Ugarske poduzimane su policijske i druge mjere prema romskom stanovništvu, a to se nastavilo i u Kraljevini Jugoslaviji pa i kad je osnovana Banovina Hrvatska. Rome se popisivalo, fotografiralo, nadziralo, ograničavalo njihovo kretanje i slično. No donošenje tzv. rasnih zakona i deportacije u drugom svjetskom ratu u bitnome je bilo rezultat pritiska nacističkih predstavnika.
U jasenovačkom logoru nisu bili ubijani ni aktivni protivnici NDH, koji su oružjem ustali protiv nje ili su špijunirali za partizane, tako da je teško prihvatiti da bi bez osobita razloga bili ubijani baš pripadnici romske populacije.
Postoje još živi svjedoci iz tog vremena po kojima u Uštici uopće nije postojao romski logor, kako je to tvrdila komunistička historiografija. Groblje u Uštici na kojem se održala komemoracija također je suspektno: bez ikakva forenzičkog istraživanja govori se o 21 grobnici na relativno malom području, i o tisućama žrtava…
Jugoslavija je 1964. provela popis žrtava rata u kojem je nastojala povećati brojeve stradalih do krajnjih granica. Prema tom popisu u Jasenovcu je bilo oko 1500 Roma. A sada, u samostalnoj Hrvatskoj, broj je narastao na 16.173.
Sve su to samo dodatni poticaji da se napokon prione sveobuhvatnom istraživanju jasenovačkog logora. Sudbina Roma u drugom svjetskom ratu, kao i ostalih skupina stanovništva, zaslužuje primjereno prisjećanje, a ne preuveličavanje i političke manipulacije.

Igor Vukić

3. kolovoza 2019.

Hvala svim donatorima u 2019. godini

Ove godine naše društvo primilo je niz donacija privatnih osoba iz Hrvatske i inozemstva. Donacije nam omogućuju svakodnevni rad, a ujedno nas ohrabruju da ustrajemo u našim istraživanjima.

Naš rad u razdoblju od 1. siječnja do 29. prosinca 2019. svojim su novčanim darovima podržali:

Smiljana Šunde, Stjepan Kožul, Mladen Križanić, Snježana Cigler, Damir Petkov, Josip Kocijan, Vlado Bićanić, Mirna Zrinski, Marko Jukić, Stjepan i Miljana Mažar, Irena Mraz, Josip Horvat, Miljenko Loborec, Vjera Bulat, Dubravka Frković, Marijo Balaž, Jakov Maleš, Josip Planinić, Zoran Primorac, Nevenko Krnčević, Petar i Milena Mamić, Marina Petrović, Marko Franović, Ilija Vrdoljak, Zoran i Jadranka Rukavina, Petar Lučić, Ivan Drvenkar, Nick Vrabac, Drago Parancin, Jure Šulentić, Stjepan Podolski, Ivan Ivandić, Vanda Podravac, Iva Pavlović, Dinko Vidović, Anto Periša, Zlatko Barišić, Marko Jeličić, Spomenka Škorić, Joso Perković, Srećko Tomaić, Zoran Kordić, Ilija Nikolić, Matko Marušić, Damir Martinović, Stipe Lozušić, Karlo Ivan Jurjević, Ivan Budić, Zdravka Čulig, Željko Glasnović, Božo Bartolović, Branka Šmalcelj, Jadranka Čuljak Duvnjak.

Velika hvala svim donatorima i drugim ljudima dobre volje koji nas na razne načine velikodušno podupiru!

Podsjećamo vas još jednom na žiro račun našeg društva

HR35 2340 0091 1107 2273 7

za uplate iz inozemstva swift PBZGHR2X

Svaki prilog bit će dobrodošao.

Rezultate našeg rada pratite na ovoj stranici i drugim mrežnim točkama!

U stilu starih revolucionara Zoran Restović izmišlja žrtve u jasenovačkom logoru

Šibenski ‘antifašistički’ aktivist Zoran Restović u studenom prošle godine dao je intervju Slobodnoj Dalmaciji u kojem je naveo da je u Jasenovcu bilo 148 žrtava s područja bivše općine Šibenik. Suradnik našeg društva, Vodičanin mr. Eugen Roca, istražio je Restovićeve navode i u vrlo zanimljivom i citatima potkrijepljenom članku pokazao koliko je šibenski aktivist Restović daleko od stvarnih povijesnih činjenica.

Cijeli članak mr. Eugena Roce pročitajte OVDJE

Potvrda kakve su izdavane poslije rata, uglavnom na temelju jednog ili dva svjedoka
Poslijeratni novinski izvještaji s preuveličanim brojevima poginulih

Upute za ponašanje zatočenika nakon što budu pušteni iz Jasenovca i drugih sabirnih logora

Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost Nezavisne Države Hrvatske poslalo je 16. svibnja 1944. okružnicu lokalnim redarstvenim upravama s uputama za zatočenike koji su iz logora puštani kućama nakon isteka kazne ili povodom amnestija. U okružnici su upute kako da se zatočenici ponašaju na slobodi.
Riječ je o jednom od najzanimljivijih dokumenata nedavno pronađenih u arhivima.
Bivše zatočenike poziva se da se jave vlastima u mjestu stanovanja i to s punim povjerenjem jer će kod njih dobiti “punu zaštitu“. Opominje ih se da ne slušaju hrvatske neprijatelje i ne nasjedaju njihovim lažima, već da se u svakoj nevolji i potrebi prijave hrvatskim vlastima.
Dokument pokazuje kako se tadašnja država nastojala pobrinuti i za rehabilitaciju bivših zatočenika.
Uz ostalo, pozivala ih je da se jave ako nemaju posao pa će im hrvatska vlast pomoći da ga pronađu.
Vlast će im pomoći, naglašava se, da se ne osjećaju prepušteni sami sebi, bespravni i nezaštićeni zbog svojih prijašnjih čina, zbog kojih su bili zatočeni.

Knjiga ‘Razotkrivena jasenovačka laž’ predstavljena u sisačkom Velikom Kaptolu

Predstavljanje knjige „Razotkrivena jasenovačka laž“ akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma održano je u srijedu 13. ožujka u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac Igor Vukić i autori, a predstavljanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić.

Sisak knjiga

Vukić, Pečarić i Razum na predstavljanju knjige u Sisku

Obraćajući se okupljenima Vukić je istaknuo kako je ovom knjigom pokazano što zajedničkim radom može postići jedno društvo novinara istraživača, akademika i doktora znanosti, a koje se nalazi na zajedničkom putu prema istini. „Mi ne tvrdimo da je ono što smo pronašli i objavili konačna istina, ali to su stvari koje su u najboljoj mjeri nađene u arhivima, razgovorima sa svjedocima, pa čak i knjigama koje su objavljivane i u doba komunizma. Recimo, u Novom Sadu 1970. godine objavljena je knjiga ‘Sećanje Jevreja na logor Jasenovac’ u kojoj 25 Židova koji su preživjeli logor u Jasenovcu govore kako im je bilo tamo. Relativno nedugo nakon Drugog svjetskog rata oni govore stvari koje mi sada objavljujemo i potvrđujemo mnogim drugim dokumentima. Nas napadaju da smo revizionisti, da falsificiramo povijest, da izmišljamo, ali mi donosimo ono što su ti ljudi vidjeli i doživjeli sami na svojoj koži. I to ono što je bilo dobro, ali i ono što je zločin i nije valjalo. Ovdje smo u Sisku ne prvi puta i znam da većina od vas zna za naš rad. Ova knjiga je osvrt na ono što smo napravili u posljednje četiri godine. To su komentari ne samo naših članova nego i naših gostiju i ljudi koji su pisali o nama, dobro ili loše“, rekao je Vukić te dodao kako time pokazuju da su otvoreni prema svakoj kritici i da žele dijalog.

Autor dr. Stjepan Razum upozorio je kako živimo u dobu izokrenutih vrijednosti. „Očigledna istina se niječe, a promiče se laž. Knjiga koju večeras predstavljamo ima u svom naslovu riječ laž koja se odnosi na ratni logor ili sabirno polje Jasenovac i koju mi tom knjigom razotkrivamo. Osma zapovijed Božja slovi: ‘Ne reci lažna svjedočanstva’, dakle ne laži! Unatoč tome ovaj svijet u kojem živimo satkan je od laži, a Jasenovac je očit primjer takvih laži. Rekli bismo velike laži! No, u odnosu na sveukupnost svjetskih laži to je mala neznatna laž. Možemo samo slutiti o kakvim se sve lažima radi. Svi koji smo svoju školsku naobrazbu stekli do godine 1990. morali smo učiti povijest tzv. narodnooslobodilačke borbe i učiti o junačkim podvizima hrabrih partizana. Istodobno smo bili podučavani o hrvatskim ustašama koji su prema tadašnjem, a nažalost i današnjem prevladavajućem obrazovnom sustavu, utjelovljenje zločinstva…. Ova knjiga predstavlja zbirku raznih članaka objavljenih tijekom posljednjih godina, a tiču se zbilje i mita ratnog logora Jasenovac. Namjerno, kažem ratnog logora, jer znamo da je postojao i onaj poratni. Ta štiva nisu napisana na temelju arhivskog istraživanja, takvu je knjigu napisao Igor Vukić, nego su ona izraz naše borbe za istinu o hrvatskom narodu i njegovoj ulozi u Drugom svjetskom ratu“.

Razum je istaknuo i kako se hrvatsku javnost više ne može vući za nos. „Hrvatski čovjek i preko djelovanja našeg društva i ovih knjiga spoznao je da nam je desetljećima nametana laž o jasenovačkom ratnom logoru. Preko te laži se željelo držati hrvatski narod u pokornosti da se ne usudi pomisliti na vlastitu državu. Premda već i danas možemo dobro razlučiti što je jasenovačka zbilja, a što mit, ipak nam se i dalje boriti za hrvatsku istinu jer je naša hrvatska elita navezana na komunističko-jugoslavenski mentalni sklop i istina joj je ono čime nas je indoktrinirao bivši propali komunistički sustav“, zaključio je Razum.

Na kraju okupljenima se obratio akademik Pečarić zahvalivši biskupu na mogućnosti da se predstavljanje ove knjige održi i u Sisku. Pečarić je okupljene upoznao i s pismom koje je uputio predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović u kojem predsjednicu kroz primjer Karoline Vidović Krišto i Ester Gitman upozorava na komunistički revizionizam.

Na kraju u zanimljivoj raspravi posebno je problematiziran broj žrtava stradalih u Jasenovcu, između ostalih spomenut je primjer kozaračke djece umrle u zagrebačkim bolnicama od zaraznih bolesti i sahranjenih na Mirogoju, a čija se imena danas nalaze na službenom popisu Spomen područja Jasenovac. (S.V., http://www.biskupija-sisak.hr)

 

 

 

Predstavljanje knjige ‘Razotkrivena jasenovačka laž’

Pozivamo Vas na zagrebačko predstavljanje knjige

Razotkrivena jasenovačka laž

akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma

predstavljanje će se održati

četvrtak 17. siječnja u 20 sati, u Palmotićevoj 31

(dvorišna dvorana kod crkve Presvetog Srca Isusova)

naslovnica razotkrivena

O knjizi će govoriti novinar Igor Vukić te autori Pečarić i Razum

Knjiga ima 508 stranica, a moći će se kupiti po prigodnoj cijeni od 100 kuna

Veselimo se vašem dolasku!

 

Najava predstavljanja već je privukla veliku pozornost hrvatske i svjetske javnosti. Vijest su objavili mediji iz Hrvatske i inozemstva (npr. iz Slovačke, Srbije, SAD-a…). Uglavnom je za sada riječ o elektronskim inačicama medija kao što su slovački Teraz pa New York Times, Radio televizija Srbije, Washington Post, i drugi.

Potaknut tim napisima iz Jeruzalema se javio i Efraim Zurof, čelnik centra Simon Vizental. Na njegovu izjavu otvorenim je pismom odgovorio dr. Matko Marušić, umirovljeni profesor s medicinskih fakulteta u Splitu i Zagrebu, utemeljitelj i izdavač znanstvenih časopisa, pisac i publicist.

Zanimljivo otvoreno pismo dr. Marušića, iz kojeg se vidi i sadržaj reakcije E. Zurofa, donosimo ovdje: Marušićevo pismo Zuroffu.

 

 

 

 

 

Igor Vukić novi predsjednik društva

Igor Vukić izabran je za novog predsjednika Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, na 5. skupštini društva održanoj 27. prosinca 2018. Dosadašnjeg tajnika Vukića na toj funkciji zamijenit će Ante Periša.

Uz zahvale na vođenju i razvoju društva u prve četiri godine, dosadašnji predsjednik dr. Stjepan Razum nastavit će svoje djelovanje kao član Upravnog odbora, zajedno sa Stipom Pilićem, Matom Rupićem te Igorom Vukićem i Antom Perišom. Mate Rupić bit će i u idućem četverogodišnjem razdoblju potpredsjednik društva.

Članovi Skupštine podržali su izvješća o radu u razdoblju između dviju skupština, te financijska izvješća i odgovarajuće planove za 2019. godinu.

Proteklu godinu obilježilo je izdavanje knjige “Radni logor Jasenovac” Igora Vukića (Naklada Pavičić), koja je dodatno skrenula pozornost na rad društva. Kraj godine donio je i novu knjigu: upravo je iz tiska izašla knjiga “Razotkrivena laž logora Jasenovac”, akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma u izdanju društva.

Knjiga koja govori o borbi protiv jasenovačkih mitova, odjecima rada društva i drugim srodnim temema, može se naručiti na mail drustvo.jasenovac@gmail.com.